U Paviljonu Katzler kriju se mnogi povijesni predmeti, malo carstvo kulturne i industrijske baštine Karlovca. Svaki od predmeta ima svoju priču, onu jednu ozbiljnu povijesnu i onu emotivnu toplu kroz obiteljska sjećanja. Ali i kroz maštu spisateljice ovih redaka.
Najopširniju i najnapetiju priču možda ćemo naći u povijesno vrijednim dokumentima i knjigama, ali najveseliju priču krije mala družina vrtnih patuljaka obitelji Katzler. Povijesne knjige kažu da povijest vrtnih patuljaka počinje još u starom Rimu. Naravno, sve je više-manje počelo u starom Rimu, ako ne u staroj Grčkoj. Proširili su se Europom početkom 18. stoljeća još prije izuma parnog stroja. Iste povijesne knjige kažu i da je otac svih modernih vrtnih patuljaka bio Philip Griebel koji je sredinom 19. stoljeća izradio prvog keramičkog patuljka i postavio ga u svoj vrt nakon što je čuo legendu kako mali patuljci dolaze noću u vrtove i pomažu ljudima pri kopanju zemlje, sadnji bilja i berbi plodova. Od tada, svijet više nije isti.
Znanstveni stručnjaci ustanovili su da vrtni patuljci prosječno žive 150 godina, da im je tijelo sastavljeno od 254 članka koji su spojeni u jednu cjelinu, građeni su kao čovjek, ali im srce ima 4 pretklijetke i 25 klijetki. Poznato je da su patuljci noćna bića, a za to je zaslužan hormon fikilanin koji žlijezda fidija počinje izlučivati poslije ponoći te pokreće mišiće za kretanje ispod tvrdih oklopa keramike ili plastike. Pogled čovjeka može u trenu vratiti živahno tijelo patuljka u keramičku statuu pa je stoga nemoguće vidjeti patuljka u pokretu. Dakle, vrtni patuljci naše obitelji su tu nekako oduvijek. I nikada nisu bili vrtni jer su uvijek živjeli pod krovom, na toplom i suhom. Prilično smo ih razmazili tijekom vremena, umivali ih svaki dan, tuširali po potrebi, provjeravali jesu dobro i treba li im nešto, uređivali im njihovo boravište s cvijećem kako bi se što više osjećali kao doma, gdje god da to bilo. Nemamo podatke kad smo ih udomili. Možda su došli sami. Kad sam se rodila, oni su već bili u obitelji. Naslušali su se mog lošeg udaranja po tipkama pianina i masnih tračeva ispred izloga u kojem su živjeli. Imali su pogled na Kupu, a mogli su i špijunirati tko dolazi i odlazi ulicom. Smijali su se kad bi gledali moju bandu iz ulice kako šljapkamo po lokvama nakon kiše i padamo od smijeha u blato. Plakali bi svaki put kad bi netko došao naručiti vijenac u našu cvjećaru za svog pokojnog i znala sam ih tješiti donoseći im svježe jagode iz vrta. Voljeli su jagode. Podsjećale su ih na njihove crvene kapice.
Glavni patuljak je bio keramički div od tri pedlja, težak i po kilaži i po karakteru. Prijekorno bi gledao veselu družinu kako se zabavlja i kritički odmahivao glavom na njihovo tamburanje. Bio je to nježan div, očinska figura naših patuljaka, pazio bi budnim okom na sve njih. Redovito bi zažmirio kad bi pored izloga prošla cura s prekratkom minicom, vidjelo se odmah da je to stara bečka škola kućnog odgoja. Bio je i pomalo krut, to ga je koštalo gubitka palca na ruci kad se zabio u štok kod zadnjeg jakog potresa sedamdeset i neke.
Patuljak s knjigom u rukama bio je glavni kad glavnog ne bi bilo. Imao je šeretski osmijeh i mefistofelski smijeh. Furao se na drevnog čuvara flore i faune i vječno citirao latinske nazive podsjećajući na ludog botaničara iz Tadijanovićeve pjesme, urlajući: „Gleditsia triachantos! Gleditsia triachantos!“. Pripadnik je MPGFZ-a, Mlađe plastične generacije filozofa znanstvenika, sa dozom ludosti. Ipak, bio je jedini sa zrncem razuma koristeći znanje za napredak patuljačke filozofije života. Još uvijek je takav. Volim ga poslušati u teškim trenucima, uvijek ima formulu za uspjeh.
Najveseliji patuljački trio čine Njih trojica. Pripadaju redu KRUG-a, Karizmatično rabijatni i urnebesno glasni, što im je i glavna karakterna osobina. Znaju odsvirati svaku melodiju svijeta čak i onu koja svira samo u vašoj glavi. Harmonikaš je lakrdijaš, vionilist idealist, a frulaš budalaš. Zajedno su vesela družina za dizanje raspoloženja i stavljanje osmijeha na lice. Ispod neozbiljnog nastupa krije se njihova vrlo ozbiljna primarna misija, a to je da budu čuvari zemlje, vrtova i cvijeća. Zvuk harmonike za gomoljike i veronike, violine za djedovine i pustopoljine, frule za zumbule i brokule.
Tu je i najmlađi član obitelji, moderni maestro na gitari, iz MPP reda mekanoplastičarskih patuljaka. Nitko iz obitelji ne zna kako se i kada stvorio u izlogu naše cvjećarnice, samo je jednog dana bilo zamijećeno njegovo statično prisustvo ispod drvca limuna u cvatu. Sumnjamo na Frontu za oslobođenje vrtnih patuljaka i naše dobre reference kod njih. Pročulo se da se patuljci kod nas osjećaju slobodno. Gitarist se izvrsno uklopio u družinu, a postao je omiljen čak i kod njorgavog keramičkog diva, a ni ludi botaničar nije odolio njegovom šarmu. Njegovo prebiranje nježnih melodija po žicama gitare još uvijek se može čuti u krošnjama vrba kad puše jugozapadni vjetar u proljetni suton nad Kupom.
(Sve ovdje navedeno može i ne mora biti istina, iako to možda jest ili nije. Svaka sličnost s vašim vrtnim patuljkom je namjerna ili slučajna. Misija i vizija ove priče o vrtnim patuljcima je proširivanje svijesti o važnosti priznavanja tog neobičnog svijeta koji neki ljudi vole negirati i priznavaju vrtnim patuljcima samo dekorativnu (ne)životnu funkciju.)
KANOLD
Švedska tvornica kandita, bombona i čokolada radila je u Karlovcu od 1927. do 1931. godine u današnjoj Mihanovićevoj ulici.
Časopis Svijet od 19. listopada 1929. prenosi:
„Proizvodnja čokolade i bonbona obavlja se, sasvim razumljivo, na strojevima, pa su proizvodi ove tvornice u svojim ukusnim zamotima za poznavaoca pravi užitak.
Neka se ne zaboravi, da je tvornica KANOLD u Karlovcu, samo mali dio velikog koncerna, kojemu pripadaju isto takove tvornice u gradovima Goteborg, Kopenhagen, Wien, Berlin, Danzig, Essen, Nurnberg, Prag, Leszno.
KANOLD-ova tvornica u Karlovcu može tamošnjoj bogato razvijenoj industriji služiti samo na čast.“
KRIGLE
Čaše iz kojih se pije pivo
Da bi pivo, dok se pije, duže vrijeme zadržalo svoju kvalitetu, odnosno temperaturu koja je optimalna za određenu vrstu, najpogodnije su čaše koje imaju debelo staklo. Takva čaša služi kao izolator od vanjske temperature. Zbog toga su krigle vrlo popularne, jer imaju debelo staklo i vrlo dugo mogu održati optimalnu temperaturu. Osim krigla koriste se i čaše sa “stalkom” jer sprječavaju da ruka koja drži čašu, grije pivo. Takve čaše se hvataju za stalak, a ne za tijelo.
Mnogi ne vole pjenu tako da pivo ulijevaju duž brida čaše. Pjena je posebno važna i osobito utječe na opći dojam o nekom pivu. Onemogućuje zagrijavanje piva i nalazi se kao izolator između piva i vanjske okoline, te pivu daje neophodnu gorčinu, okus pivskog kvasca i miris.
Važan je i oblik čaše koji mora biti prilagođen vrsti piva. Pijete li “lager” pivo, koje se pije brzo i ima manji postotak alkohola, ono se toči u kruškoliku čašu bez dugačke nogice. Kako se brzo pije, ono se ne stigne zgrijati. Nasuprot tome, posebna, sortna piva toče se u čaše tipa pehara, s dužom nogicom. Ona su, naime, jača, polako se pijuckaju jer sadrže veći postotak alkohola, a duža nogica omogućuje da ne zagrijavamo pivo držeći rukom čašu.
STARE KARLOVAČKE MJERE ZA PIVO:
– šegrt – 0,2 l
– majstor – 0,3 l
– nadmajstor – 0,5 l
– ceh – 1 l
FRTALJ I TRIFRTALJ
Frtalj deset
Trifrtalj pet
Čarolija jezičnog bogatstva Hrvatske pa tako i Karlovca, neukog posjetitelja ostavit će frapiranog. Ako dođe u Split u 9 sati i 15 minuta, tamo će u stvari biti u devet više kvarat, a njegov kolega će u isto vrijeme u Karlovcu biti u frtalj deset.
U Hrvatskoj se lako izgubiti u vremenu u istoj vremenskoj zoni.
Frtalj u ovom slučaju znači da je protekla četvrtina sata prema kojem idemo.
Trifrtalj označava da je proteklo tri četvrtine sata prema kojem idemo.
Jednostavno, zar ne?
ŠRAJBMAŠINA REMINGTONKA
Godine 1873. u njujorškoj tvornici Remington počinje proizvodnja prvog pisaćeg stroja za masovnu javnu upotrebu, a 2011. godine zatvorena je posljednja tvornica pisaćih strojeva u Mumbaiju u Indiji.
Stroj je funkcionirao relativno jednostavno – u valjak se pod vrpcu plave i crvene boje stavi papir dok udarac na tipku pojedinog slova oslobađa polugu koja zbog energije udarca prenosi otisak s vrpce na papir. Pri pisanju ključni su kažiprsti obje ruke čija temeljna pozicija je na slovima F i J, a osim brzine, iznimno je važna i preciznost jer jednostavno brisanje tipfelera ili promašene ideje nije bilo moguće. Prilikom pogreške koje su se redovito događale, vratili bismo se na početak greške i kriva riječ bi se pretipkala preko postojeće znakom X.
Ovaj primjerak šrajbmašine Remingtonke, lansiran je na tržište 1925. godine, otkad se nalazi na karlovačkom tlu i u voznom stanju je i danas.
Remington Standard #12
Serial # LM55441
1925.
http://machinesoflovinggrace.com/rems.htm
