Fašnjak (od njem. Fastnacht – noć posta) maskirana je narodna svečanost koja se održava uoči korizme. Karlovčani su zavoljeli i prihvatili riječ fašnjak, iako se danas većinom čuje fašnik, ali i maškare i poklade. Stari Karlovčani naglašavali su da je karlovački izraz fašnjak, fašnik je u Samoboru i karneval u Rijeci. U mješavini svih utjecaja na rječnik koji se mijenja poput vodostaja naših rijeka, teško je reći postoji li pravilan izraz. Jedino je pravilo da fašnjak bude zabava i smijeh.
Prastari običaj tjeranja duhova zime potječe još iz doba špiljskih ljudi, a maska simbolizira magičan predmet u borbi protiv demona i zla. Bez obzira koliko napredni bili u tehnološkom smislu i bez obzira koliko znanja i spoznaja imali, i danas se fašnjački običaji održavaju sa istom simbolikom i nadom.
Karlovački fašnjak bilježi svoj prvi rođendan oko 1750. godine i Karlovac je prvi grad u Hrvatskoj koji je prihvatio tu društvenu razonodu koja je u grad stigla iz Italije, Karolinskom cestom preko Rijeke.
Od kad je fašnjaka u Karlovcu, od tad postoje i periodične zabrane fašnjačke povorke od strane vlasti koje su teško prihvaćale šale na svoj račun. Jedno se zna, Karlovčani su trošili prilično novaca i truda za tu zabavu što jasno pokazuje vijest iz tadašnjih novina: „Jedan veseli dan, u ovim danima teških briga, dolazi svakome vrlo dobro, jer badava sve folozofiranje, kao što nema bez soli ukusnog hljeba, tako ni bez šale i veselog raspoloženja nema pravog života.“
Za vrijeme fašnjačke povorke i maskiranih balova, gotovo da nije bilo Karlovčana koji je ostao kod kuće tih dana. U povorkama su bila sva gradska kola s konjima i stotine pješačkih maski, limena glazba bi predvodila povorku, a djeca iz kola bacala konfete i šarene papiriće. Na špediterskim kolima prikazivale bi se žive slike o životu grada, a osobito su bile omiljene parodije na račun Magistrata. Rugali su se svemu i svačemu i malo tko je ostao pošteđen. Popis tema živih slika iz 1890. godine mogao bi se preslikati i na današnje:
„Karlovački promet“
„Parobrod s iseljenicima put Amerike“
„Općina smetlište s predsjednikom i svim odbornicima“.
Teme za parodiju su vječne i nepromjenjive.
Pokladno raspoloženje završavalo bi kućnim zabavama, ali vrhunski društveni događaj bila je „Zorina reduta“ u Zorin domu, bal pod maskama, koncerti veselih napjeva i kazališne predstave s plesom.
Bakice bi s pretvarale u grofice i leptirice, mladići u dame, djeca u starce, i zabava bi trajala do sitnih sati kad bi se u zoru na Pepelnicu na šetalištu izmiješale maškare na odlasku doma i pristojan svijet koji žuri na jutarnju misu.
Svaki fašnjak imao je i svoje tiskane novine koje su na satiričan način govorile o vlasti i događanjima u gradu. Autori tekstova razveseljavali su široki puk i redovito bili anonimni, za svaki slučaj.
Fašnjačka je tradicija u Karlovcu duga skoro tri stoljeća. Održava je karlovački duh skriven u ljudima sa živahnim i autentičnim humorom, entuzijastima koji vole svoj grad. I ove ćemo godine zapaliti princa Fašnjaka, za svaki slučaj, u nadi da nam sljedeća bude još bolja od ove.
Podaci uzeti iz Završnog rada Veleučilišta u Karlovcu autorice Maje Muharević, i arhive Gradske knjižnice „I. G. Kovačić“, a sve zahvaljujući Rosani Mikulić.