KARLOVAČKA FAUNA

Karlovac, mali komadić kopna koji pluta na podzemnom jezeru, kao rubni dio obale davno presušenog Panonskog mora, poput Noine arke skriva u sebi mala i malo veća stvorenja na koje često zaboravimo. Kako su ljudi počeli naseljavati ove prostore tako su uz njih, a i prije njih, ovdje obitavale životinje. Skrivene su iza ljudske dominacije prostorom, na obalama rijeka, u vodama grada, u zračnom prostoru iznad krovova, u zemlji ispod cvjetnjaka, u krošnjama parkova i podrumima kuća. Ignoriramo ih najčešće, zaboravljamo da postoje i egocentrično gradimo i dalje svoje zidine povijesti. (Dobre su nam samo ako od njih možemo napraviti cipele ili paštetu.)

Nakon što su nestali dinosauri i mamuti s kojima se ne možemo baš pohvaliti da su hodali tlom budućeg Karlovca, ostali su nam mali mravi, vrapci, klije, žabe, pokoji som i sove. Nemamo Sfingu poput Egipćana, niti strašne nemani kao što su one podno Olimpa, niti Jetija, Bigfoota ili Nessie, mi imamo nešto daleko vrednije – prave žive životinje utkane u mitološku stvarnost svih nas.

Vjerovanje da sva bića imaju dušu naziva se animizam, a drevni su narodi pridavali životinjama veliko spiritualno značenje. Artemida, grčka božica Mjeseca, zvijeri i lova, prikazivala se u obliku medvjeda; u Indiji se još i danas krava smatra svetom životinjom, simbolom zemlje i života; u tajlandskoj kulturi slonovi su simboli moći i mira; a za kršćane, Židove i muslimane umiljata ovčica ima posebno duhovno značenje od vremena proroka Izaka, Abrahama i Muhameda koji su bili pastiri. Egipat štuje mačku kao svetu životinju, pa je nakon smrti mumificiraju i pokapaju kao i svoje faraone. U kineskoj kulturi najznačajniji je tigar, simbol monarhije, hrabrosti i srdžbe. Sova je u staroj Grčkoj predstavljala mudrost, kornjača se provlačila kroz razne kulture kao simbol stabilnosti i mudrosti, a orao u svim kulturama znači duhovni princip i simbol nebeske moći.

U tekstovima sv. Ambrozija spominje se Božji zoološki vrt koji čine galeb, pčela, orao, sivi sup, roda, ptica feniks, jarebica, lastavica, grlica i golubica. Kroz Stari i Novi zavjet, uz uobičajene životinje poput janjeta, golubice, lava i orla, spominje se i muha, kao simbol grijeha, ali i Kristove pobjede nad zlom.

Usprkos urbanizaciji, volimo se u svim prilikama približiti prirodi i životinjskom svijetu, pa makar i kroz šaljive usporedbe. Još jedan znak da nam je dosta betona je veliki broj kućnih ljubimaca kojima posvećujemo, kao i oni nama, ljubav i pažnju. Psiholozi se slažu da je to znak nedostatka komunikacije među ljudima i smanjenje socijalne inteligencije. Bez obzira na sve, ljubitelji životinja obično bolje razumiju ljude, pa se iz tog razloga više druže sa životinjama, što čini jedan zatvoreni krug. Kako ljubav nema granica, najbolje pokazuju vegetarijanci koji obično ne jedu svoje životinjske prijatelje. To me podsjetilo na natpis jednog okorjelog svejeda: „Dok ne probam lava, svinja je za mene kralj životinja.“ Ali dobro, to je demokratsko pravo gospodina svejeda. Danas postoji mnogo udruga za zaštitu životinja i to je veliki napredak, međutim, nameće se pitanje na kojem smo mi to nivou svijesti da nam netko treba davati upute o zaštiti prava životinja? Zar to nije samo po sebi razumljivi civilizacijski doseg? Nekada davno smo bili više u Europi nego što ćemo ikada biti.

Ove fotografije dio su naše karlovačke Zoološke priče i jednako kao u istoimenoj predstavi, možemo ih provući kroz metaforu slobode i civilizacijskih dosega, a možemo i jednostavno uživati u njima i krenuti tiho kroz grad u potragu za tim divnim stvorenjima.